Velikosrpske konstrukcije

I sudbina mnogih drugih znamenitih Hrvata određena je i kreirana u kuhinji protivnika hrvatske samostalnosti. Žrtve toga su Milan Šuflay, za koga se zalagao i Albert Einstein, Ivo Pilar, Mile Budak, Alojzije Stepinac, pa i danas Franjo Tuđman. Ali i mnogi drugi koji su ustrajavali na hrvatskoj državi, a koji su robijali ili ubijeni za hrvatske ideale.
Izrazitu pozornost posvetio je poznatoj povijesti Drugoga svjetskog rata. Za Jelčića ona je napisana na neistinama. Neistina je da su komunisti digli ustanak protiv fašista, jer su s njima bili u koaliciji sve do 22. lipnja 1941. godine, sve do njemačkoga napada na SSSR. Laž je da je Tito bio u drvarskoj pećini kada je njemačka vojska izvela desant na Drvar jer je o tome bio obaviješten iz"vrha Abwerha u Hrvatskoj", u kojem je "bio i bivši član CK KP Austrije, njemački časnik Klaser." Neistinite su komunističke i velikosrpske konstrukcije i laži o stotinama tisuća ubijenih Srba u Jasenovcu. "Cijeneći svaku nevinu žrtvu i ne umanjujući težinu zločina" Jelčić dovodi u sumnji i oko 80.000 jasenovačkih žrtava svjedočenjem Ivana Skomraka, "koji je kao član ilegalnog partijskog komiteta u logoru vodio evidenciju o ubijenima, a u logoru je bio od samog početka". Po Skomrakovim tvrdnjama u Jasenovcu je umoreno od dvadeset do trideset tisuća, što je i izjavio na jednom sastanku logoraša u Zagrebu ubrzo nakon oslobođenja Zagreba, piše Jelčić. Neistina je, po njemu, da u Jasenovcu nisu i kosti ubijenih na Križnom putu. Ali je istina da su komunisti, partizani i četnici preodjeveni u partizane počinili masovne zločine nad Hrvatima, o kojima se još šuti. Istina je da su stradalnici Bleiburga i Križnog puta "izravne žrtve britanske kroatofobije i britanskog filojugoslavenstva."
Jelčić tvrdi da i danas "službena britanska politika nije korigirala svoj negativni odnos prema Hrvatskoj ni svoju ignorantsku politiku prema njoj." Osim Margaret Thatcher, koja se upoznala s hrvatskom stvarnošću u danima Domovinskog rata.

Andrija Tunjić