VII.

Piše: Ivo Omrčanin

KRALJ HRVATA

Meni nije poznata sudbina ove papinske povelje niti mi je moguće istraživati da li je autentična, kao niti to koliko je posvećeno pažnje od strane hrvatskih učenjaka i državnika.

Po ovome vidimo, da su u Rimu 743. godine nazivali Zahumlje kraljevinom, onda su to prije zvali kraljevinom Hrvatsku, jer Zahumlje je obično imalo upravitelja, koji je bio manje više odvisan od hrvatskog kralja. Zanimljivo je da je 743. g., deset godina prije, kada je bio pomazan i okrunjen kralj Budimir. To bi bilo prvo pomazivanje hrvatskog kralja, jer je samo hoju godinu prije bio pomazan prvi kralj u današnjoj Zapadnoj Evropi, franački kralj Pipin Mali. To prvo pomazivanje je obavljeno zajedno s krunjenjem, ali ne znači da je bilo i prvo hrvatsko krunjenje.

Zanimljivo je spomenuti da je ovo pismo izgleda bilo sačuvano, znači i da je bilo autentično, još i za pape Grgura VII. Ljetopisac Vatikana je pisao novu povelju u Dubrovnik. Valjda se tadanjem odgovornom kurijalcu nije sastavljalo novo pismo, pa je posegao za ovom starom poveljom. U njoj je napisano:

CLXXXV. 1076. 21. svibnja. U Rimu.

Grgur VII. papa podjeljuje Petru nadbiskupu dubrovačkom nadbiskupski plašč.

Gregorius episcopus seruus seruorum dei, dilecto in Christo filio Petro archiepiscopo sancte Epitauritane sedis ex ciuitate Labusedi in regno Zachulmie, et Sorbulie et Tribunia vel civitatis Catere, et Antiuari seu Ulcinii, et Driuasti, Polati atque Scodre cum ecclesiis atque paroshiis earum

(Grgur biskup, sluga slugu Božjih, u Kristu dragom bratu Petru, nadbiskupu svete stolice dubrovačke, nekadašnjeg grada Labuseda u kraljevstvu Zahumlja, i Srbije i Travunje ili grada Kotora, i Antivara ili Ulcinja, i Drivasta, Polata i Skadra s njihovim crkvama i župama).

Povijesno je sigurno da Zahumlje u ovo doba nije bilo kraljevinom pod tim imenom, no eto dogodi se što smo gore spomenuli: kurijalac je prepisao točno povelju iz 743. godine, kad su u Rimu Zahumlje nazivali kraljevinom.

Ovo je možda daljnji dokaz da je Hrvatska bila kraljevina od davne davnine prije Tomislava i da su vladari Hrvatske od iste te davnine nazivali kraljevima. Dakle, ti vladari su bili kraljevi još u Tanaisu, zatim u Velikoj Hrvatskoj, a zatim i u današnjoj Hrvatskoj od 625. g, dalje. Dakle: kralj Hrvat, prvi vladar Hrvata na Jadranu, zatim kralj Porin, Budimir, Trpimir I. i, dakako, Tomislav i dalje,

Prema ovome što smo napisali, proizlazi da kralj Tomislav nije bio prvi kralj Hrvata. To se u povijestiu nigdje ne kaže. Povijest samo kaže da je Papa 923. godine pisao u Rimu Tomislavu, kralju Hrvata. To, jasno, znači da je Tomislav 923. god. bio kralj i da Papa piše kralju koji je već kralj. I ovdje se treba čuditi kako to naši stari nisu znali ili nisu mogli uvidjeti. Osim toga ostaje pitanje zašto su to činili jer, dakako, to nam nije slavu dizalo nego umanjivalo. Zašto sam sebe umanjivati, izmišljajući laži? Drugi narodi, a osobito komšije, izmišljaju laži da sebe uzdignu, prikažu boljima i slavnijima. Oni, dakako, svoje male, sitne župančiće zovu carevima, a mi naše kraljeve, velike kraljeve velike kraljevine zovemo nekim župančićima ili knezovčićima, kao da vladaju Kordunom. A znamo da se prvo krunjenje hrvatskog kralja po obredima Rimske Crkve odigralo 743. godine i da imamo oblik hrvatske krune iz prve polovice devetog stoljeća, za vrijeme kralja Trpimira I. (845.-863.).

HRVATSKA 1941.-1945. (Uvod: STARA POVIJEST)

(nastavlja se)